Budući da su masovni mediji naselili svaki djelić planete Zemlje…

…suočeni smo sa činjenicom da sve i da hoćemo, ne možemo da izbjegnemo bombardovanja svim i svačim. Ne treba nam mnogo zdravog razuma da bismo shvatili da gledanje većine televizijskih emisija samo loše utiče na nas.

Povezana slika

Sistemski negativni uticaj je uzeo toliko maha da je gotovo postala umjetnost ostati pri čistom umu i zdravoj pameti, osim ako ne isključimo TV kada na toj spravi koketiraju razne negativne vijesti.

Da li smo svjesni kakve posljedice na naše psihofizičko zdravlje ima svakodnevno suočavanje sa negativnim informacijama?

Zapažamo li da li smo, i do koje mjere, iscrpljeni, anksiozni, umorni, zabrinuti, konfuzni, nesigurni, depresivni i u stalnoj strepnji da li se nama može desiti neki sličan scenario?

Zapitajmo se koliko na sve to utiču loše vijesti koje čujemo na radiju, na poslu, pijaci, pročitamo u novinama, vidimo na televiziji…

Pitamo li se kako ne biti žrtva loših vijesti? Kako sačuvati zdrav razum?

Stvari nisu ni malo jednostavne kao što izgledaju na prvi mah. Iako savršeno dobro znamo gdje se nalazi generator loših vijesti koje nam pospješuju osjećanje brige, sumnje i drugih paralizujućih strahova, glavni problem se nalazi u ljudskoj potrebi da pojačava znatiželju, njegujući naviku suočavanja sa negativnim, nesrećom, gubitkom i ostalim patnjama.

Slikovni rezultat za bad news

Ako malo bolje razmislimo, shvatićemo da upravo iz toga proizilazi gubitak sposobnosti razlikovanja do koje mjere sve te ogromne količine loših vijesti utiču na naše psihološko funkcionisanje.

Pitanje je da li pravite selekciju informacija koje šaljete vašem mozgu na obradu i skladištenje?

Postavite li sebi pitanje „Šta će meni ovo?“ dok, na primjer, gledate TV emisiju, čitate online novine, komentare na najnovije vijesti ili možda surfujete ili čatujete, sve sa velikom šansom da protraćite veliki dio svog dragocjenog vremena i energije na stvari koje vam ne donose nikakvu suštinsku korist, do malo ličnog zadovoljstva.

Ako zavirimo u naš um, moći ćemo da detektujemo nešto što možemo zvati „prijemnikom informacija“. To je jedna od osnovnih mentalnih operacija, bez koje naš um ne bi mogao normalno da funkcioniše.

Problem nastaje kada program radi po principu neselektovanja, skladišteći sve ono što ima prizvuk straha, opasnosti, ugroženog opstanka, krivice, rata, droge…

To se svakako dešava na suptilan način, ali posljedice su ozbiljne i odražavaju se na našem tijelu, emocijama, disanju i mislima. Fokusirajmo se na to kako držimo leđa napeto, ramena podignuto, ili usresredimo se na napetost lica, karlice, stomaka i bit će nam savršeno jasno da imamo strah od opuštanja i svjesnog bavljenja trenutkom.

Pozivamo vas da preuzmete odgovornost za kreiranje sopstvene realnosti. No, da biste to uradili potrebno je prije svega da se suočite sa realnošću u kojoj živimo.

Umjesto da očekujemo da nam odgovori i gotova rješenja stignu od nekog drugog, pametno je preuzeti odgovornost za kreiranje svog vlastitog životnog konteksta po svojim vlastitim mjerilima.

 foto By

Share this: