ZAŠTO JE TAKO OPAKA?

Manje-više svi poznajemo barem jednu ženu koja se bori s ovom opakom bolešću. Zašto je tako opaka i zloćudna? Znamo da je borba mukotrpna. Od samog saznanja da boluje od te bolesti, do odlaska na zračenje ili na operaciju (ako je neophodna), žena prolazi kroz izuzetno stresno razdoblje.

Ponekad pomislim da je stres glavni krivac za neuspješno liječenje jer stres dovodi do slabljenja imuniteta, a upravo tada treba da je imunitet na vrhuncu.

Ono što ženu koja se bori s ovom bolešću najviše demotivira jeste neizvjesnost, odnosno, to što nikada ne zna kuda će ju bolest odvesti. Hoće li doći do izlječenja, da li će kosa opasti pa iznova narasti, hoće li biti mučnina i povraćanja, hoće li imunitet biti preslab da za to sve…? Na kraju, hoće li uopće uspjeti preživjeti?

POZITIVA I SAMO POZITIVA

“Zašto dopustiti da te to saznanje baci u ponor iz kojeg nema povrata? Zašto, kad možeš biti još snažnija? Zašto, kad možeš uživati u životu kao nikada prije?”

“Potrebno je biti pozitivan, bez trunčice crnoga. Treba ići na operaciju? Uredu, otići ćemo, probudit ćemo se iz anestezije, ustat ćemo još snažnije i još veće kako u svojim očima tako i u očima drugih. Treba proći zračenja? Uredu, ići ćemo na zračenja, prevazići mučnine koje će uslijediti nakon terapije. Kosa će opadati, uz pomoć bliskih osoba otići ćemo kupiti novu kosu – periku, u boji, obliku i dužini kakvu želimo.”

Za kraj još pozitivnije

“To će proći, a poslije toga bit će ti žao zašto to nisi hrabrije prošla, a mogla si. Izađi svaki dan vani, ne zatvaraj se u svoju sobu. Idi, druži se, zovi prijatelje, zovi poznanike, zovi i druži se. Zašto se predati kad možeš živjeti?”

Listopad – mjesec borte protiv raka dojke!

Share this: