Ukratko o radu policije (plusevi & minusi)

Policija kao izvršni organ vlasti u nekoliko proteklih godina bilježi svoje radne pomake. Pozitivne osobine naročito se odnose na sprječavanje i suzbijanje izvršenja određenih krivičnih djela, prije svega misleći na suzbijanje krađa/otuđenja motornih vozila.

Podsjetimo da je proteklih petnaest pa ako hoćete i dvadeset godina krađa motornih vozila bila rak rana policije ali i društva/zajednice tj. svih nas. I tu treba biti iskren pa reći da su policija, ali i tužilaštvo, (napokon) napravili dobar posao.

Kao autor ovog teksta, već vidim kako neki u sebi komentiraju “Što su čovječe napravili, samo su se kriminalci prebacili na rasturanje…”, ali svatko ima pravo na svoje mišljenje pa tako i vi koji razmišljate na ovaj način.

Dakle, policija, odnosno menadžment ministarstava unutarnjih poslova (prvenstveno misleći na FBiH) nikako da poentira i konačno se do kraja uključi u zajednicu za čiju se sigurnost MORA/TREBA brinuti.

Uključivanje policije u zajednicu?

Pokušat ćemo sa jednim pitanjem da damo odgovor na temu policije u zajednici. Pitanje glasi “Kada ste zadnji put razgovarali s policajcem, van policijske stanice, ili da vas policajac nije zaustavio u prometu?” Velika većina vas će odgovoriti “Gotovo pa nikada.” Upravo tu se nalazi poenta priče oko policije u zajednici.

Problem zakona koji bi trebao biti jednak za sve

I ovdje ćemo pokušati biti što jasniji i konkretniji.

Nažalost ali svakog dana s pravom ljudi negoduju i grubo rečeno, olajavaju policijske službenike, odnosno, najčešće policajce koji su zaduženi za reguliranje, primjenu i poštivanje saobraćajnih propisa. Poštujući posao policije, koji nije jednostavan i lak, te sa sobom nosi niz otežavajućih okolnosti, ipak kao medij moramo ukazati kako na pozitivne, ali isto tako i na manje pozitivne aspekte njihovog djelovanja.

Ne možemo ne primijetiti da zakon u BiH za sve njene građane nije isti. Ovo proizilazi iz postupanja pojedinih ovlaštenih službenih osoba koji prilikom primjene zakona i propisa prema svim građanima ne postupaju na isti način.

Da, u pravu ste! Ništa novo niste pročitali u prethodnoj rečenici. Ako se “spustimo” na najniži oblik sankcioniranja kao što su prekršajni nalozi, pa i tu imamo pojavu primjene zakona koji nije isti za sve, onda je problem uistinu daleko složeniji.

Zakon nije zakon ako nije isti za sve

Kažnjavanje i sankcioniranje treba da se odnosi na sve prekršitelje saobraćajnih i drugih pravnih propisa, a ne kao u banalnom primjeru koji slijedi.

Najeklatantniji “živi”primjer ili što bi se reklo “po istinitom događaju”:

“Dva vozila iste marke nepropisno parkirana ispred ugostiteljskog objekta. Policija dolazi do vozila, te sankcionira izdavanjem prekršajnog naloga VLASNIKU jednog od vozila, dok drugom koji je “netko i nešto” opraštaju prekršaj. NASTAJE PROBLEM!! Logično pitanje, sankcioniranog vozača koji je priznao svoj prekršaj i koji će uredno platiti svoju pogrešku: Zašto ovom drugom vlasniku ne napišete prekršajni nalog i on je u prekršaju? Odgovor policijskog službenika: Tko si ti da nama određuješ koga ćemo mi kazniti, a koga ne?”

Da se razumijemo. Nije cilj ovog teksta da ocrnimo policiju i ovlaštene policijske sužbenike, naprotiv pozitivno smo pisali o njihovom radu, a tako ćemo i nastaviti ako nam daju povoda za to. Cilj je da svi damo svoj doprinos ka boljem i antistresnijem življenju.

Nažalost, bahatost pojedinaca s obje strane ponekad ide do te mjere da tolerancija gubi svaki smisao.

Da zaključimo

Istini za volju, kao sudionici u saobraćaju nikada nismo 100% regularni, uvijek nam se može spočitati nekakav nedostatak u vidu opreme i tome slično. To je jednostavno tako, a proizilazi iz ne poznavanja pravnih normi, a podsjećamo, ne poznavanje pravnih normi ne oslobađa od krivice!

Dragi ovlašteni policijski službenici, nemojte pisati prekršajne naloge za sve i svašta. Želite primjer? Pa to su vam one situacije gdje vam nitko neće glavu skinuti ako ne napišete prekršajni nalog. Najbolji primjer bi bio, kažnjavanje za ne posjedovanje rezervnih sijalica. Ovo izuzetno teško pada, osobito ljudima koji su regularni do te mjere da nemaju prekršajni nalog u svojoj dugogodišnjoj vozačkoj karijeri. Na ovaj način pravi se još veći jaz/raskol između policije i građana, a treba biti upravo suprotno.

Nije cilj konstantna represija. Represija sama po sebi i nema baš previše efekta u saobraćaju, generalno gledajući.

Nadalje, ako je odgovor za vaše postupanje određena kvota prekršajnih naloga koja se mora ispuniti tijekom jedne smjene, jer je tako nadređeni zapovjedio, u tom slučaju netko drugi razmišlja vašom glavom. Imajte muškosti i dajte otkaz, ili imajte znanje i suprotstavite se nadređenom.

Dragi vozači, poštujte pravila ponašanja, zakone i pravne propise. Nemojte nuditi mito, a kasnije ogovarati policiju kako su podmitljivi, itd. Pa zar nije lakše pridržavati se propisa, i živjeti u miru, nego biti “frajer” na cesti. Danas nitko nikoga, više ničim, ne može zadiviti osim dobrotom i znanjem. Materijalne stvari? Davno prošlo vrijeme.

OBJEKTIVAN

Share this: