Kada je prosjačenje preraslo u unosan biznis?

Teško je utvrditi trenutak kada je prosjačenje prešlo u dobro uhodan biznis, ali je sigurno da je broj onih koji prose svakim danom sve veći. Naravno, na to ima utjecaja i teška socijalna situacija u državi, ali svejedno ne možemo a da ne primjetimo u što je sve prosjačenje mutiralo.

Metodologija prosjačenja i “Internet Prosjačenje”

Pogledajmo malo metodologiju prosječanja pojedinaca: pojedini prose idući od vrata do vrata, od stana do stana, od kuće do kuće, drugi traže pomoć za liječenje oboljelih nepoznatih osoba, treći traže za sopstveno liječenje uz obvezno pokazivanje doktorskih nalaza i raznih ljekarskih uvjerenja, četvrti jednostavno traže za hranu, itd.

Man in Black Coat, White Dress Shirt and Black, Gray and White Necktie
Najprofesionalniji oblik prosjačenja je onaj najskriveniji, a to je “internet prosjačnje”. Metodologija prosjačenja prilikom koje se ogromne sume novca prikupljaju putem interneta, predstavlja novitet u sferi poimanja prosjačenja za koju je potrebna educiranost kako onih koji prose ali isto tako i onih koji su žrtve ovog oblika prosjačenja.

Djeca i prosjačenje

Svi mi koji smo “slabi” na ljude koji mole za novac na ulicama gradova, ispred trgovačkih centara, vjerskih objekata, pored prometnica uz semafore, itd., samo se ponekad zapitamo kome je na kraju otišlo nekoliko maraka/eura koje smo upravo udijelili u najboljoj namjeri da pomognemo.
Symbolbild: Betteln
Osobito smo ranjivi kada su u pitanju djeca koja prose. Mnogi upozoravaju da se radi o dobro uhodanom biznisu što je pokazalo i niz studija koje su povezane sa zloupotrebom djece!
Kako se navodi u istraživanju koje je proveo UNICEF u BiH, djeca koja rade na ulici su podložna mnogim zloupotrebama i rizicima, od prekida školovanja, izloženosti teškim vremenskim uvjetima do saobraćajnih nesreća i zlostavljanja.

“Između 40 i 54 posto djece koja prose po gradovima u BiH u nekom periodu iskusila su 24 sata bez hrane.” 

Podizanje svijesti građana

Neophodno je podići stanje svijesti svih nas koji, u najboljoj namjeri, svakodnevno dajemo milostinju djeci koja prose. U najbojoj namjeri mislimo da time činimo dobro djelo, nesvjesni da će ova djeca imati najmanje koristi od novca kojeg sakupe na ulici.

Skretanje pažnje na ovu kategoriju djece u našem društvu, na pozadinu i posljedice ovog društvenog problema su neophodne i od velikog značaja. Ovo iz razloga jer su djeca u BiH često žrtve prosjačenja i sličnih vidova eksploatacije.

Na ulicu ih šalju roditelji ili oni koji se o njima staraju, nekada jer je to jedini prihod koji omogućava opstanak porodice, a nekada je u pitanju najbrutalnija zloupotreba, u kojoj često učestvuju i organizovane kriminalne grupe.

I na kraju…

trebamo svakako imati na umu da neimaština dovodi ljude u situaciju ili da dignu ruku na sebe, jer u tome vide jedini izlaz iz situacije, ili da se spuste na grane poniznosti zbog teške financijske situacije, ispruže ruku, i mole za pomoć. U ovom drugom slučaju leži pitanje Prosjačenje – potreba ili dobro uhodan biznis?

Share this: